Branko Petrović
58 godina
«Pokušavam pomoći romskoj zajednici. I u tom našem siromaštvu djeca mogu biti sretna. Ja sam bio sretan iako sam od šeste godine odrastao faktički bez oca. Kad je tata umro, mislio sam da je osmijeh s mog lica izbrisan, da se više nikada neću smijati.»
Brankov je otac 1968. godine kao gastarbajter otišao na privremeni rad u Njemačku. Počeo je kao fizički radnik na baušteli da bi nakon 25 godina rada, iako je bio nepismen i nije imao vozačku dozvolu, postao šef smjene u tvornici Mercedes u Stuttgartu.