Nikola Petrović
63 godine
«Ja sam Nikola. Živim u ulici Jablanovoj u Dardi. Moj otac je ostao sam i bio je u Njemačkoj na prisilnom radu, njegovi su svi u Jasenovcu ili prije Jasenovca – pogubljeni. Uvijek je bio u boli, u tuzi. Ja nikad nisam bio u Jasenovcu jer bi mi srce puklo da odem. Kad je došao iz Njemačke svirao je i tako zarađivao, sve dok se nije zaposlio u Unikomu u Osijeku. Bilo je jako teško, nije imao za jedne čarape da si kupi, što bi rekla stara poslovica. Tata je htio da najstariji sin nauči svirati harmoniku kao i on. Mom najstarijem bratu, Đuri, kupio je harmoniku, pa smo se on i ja tada znali potući oko harmonike. Ja sam naučio svirati harmoniku, a moj brat je postao trgovac konja. Harmonika je moj život, ona me jedino može tješiti.
Kad mi je najteže, uzmem ju, krenem svirati, zaplačem. Tada se vratim u zadnjih trideset godina. Kad bih imao novaca, kupio bih novu harmoniku. Pomladila bi me, sigurno.»
Harmonika je othranila Nikolu Petrovića i njegovu djecu. Pjesma koju vam Nikola neće odsvirati je „Ciganska je tuga pregolema“, zbog bolnih sjećanja na holokaust (porajmos) u vrijeme NDH (1941-1945), u kojem je stradala obitelj Nikolinog oca.