Mirko Batrović
1936.
Mirkov otac je u međuraću bio vozar gradskog električnog tramvaja u Osijeku. Za vrijeme 2. svjetskog rata njegova obitelj je prisilno prekrštena iz pravoslavne vjere na evangelističku. Za svoga života Mirko, inače elektromehaničar, skrbio je o mlađem bratu, dvije kćeri, dvoje unučadi kojima je bio staratelj te je vodio brigu oko podizanja nećakinje.
1997. godine je moja kćerka udovica nasilno stradala, a njeno dvoje djece je postalo siročad. Ja sam se ponudio da budem svojim unucima skrbnik, ali s obzirom na moju starosnu dob nisam mogao to biti formalno pa je na papiru skrbništvo preuzela moja mlađa kćerka. Mlađem unuku je tad bilo 6 godina, a starijem 10 godina. Živjeli smo zajedno u ovom stanu sve dok oni nisu završili fakultete i zaposlili se. Živjeli smo od moje mirovine.
Mirko ima dvije kćeri i četvero unučadi. Godine 1997. njegova starija kćer, tada udovica, tragično je nastradala, ostavivši dvoje malodobne djece bez roditeljskog staranja. Zbog svoje dobi, Mirko i njegova supruga nisu mogli formalno preuzeti starateljstvo nad unucima pa je to de iure učinila njihova mlađa kćer. Ipak, u stvarnosti neposrednu brigu o čuvanju, odgoju i uzdržavanju malodobnih unuka vodili su djed i baka.
Rješenjem osječkog Centra za socijalni rad od 23. svibnja 1997. godine malodobna djeca bez roditeljskog staranja povjeravaju se na daljnje čuvanje i odgoj djedu i baki po pokojnoj majci, Mirku i njegovoj suprugi Mariji.