Gordana Stojanović
1960.
Gordanu su rat i okupacija Baranje razdvojili od roditelja i brata, koji su živjeli u Osijeku. Ona je u to doba radila kao nastavnica tjelesne i zdravstvene kulture u Kneževim Vinogradima. U uvjetima fizičke nepovezanosti i blokade održavanje komunikacije bilo je ključno za zajedništvo, emotivnu podršku i smanjenje izoliranosti. Za svoj mirovni rad povezivanja ratom razdvojenih obitelji Gordana je 1997. godine nagrađena međunarodnom nagradom za mir, Pax Christi.
Kad su mene mirovnjaci iz Njemačke pitali da li bih se ja bavila povezivanjem porodica s jedne i s druge strane, naravno da sam pristala. Pogotovo zato što mi je brat bio u hrvatskoj vojsci, a muž mi je bio u srpskoj vojsci. Ne znate kako iz tog ludila izaći, a da ostanete normalni.
Prijelazna uprava Ujedinjenih naroda za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem (UNTAES) uspostavljena je 1996. radi mirne reintegracije toga područja u Hrvatsku. S propusnicom za slobodno kretanje, putovnicom i vozačkom dozvolom, Gordana je tijekom blokade Baranje prenosila pisma i pošiljke do mađarskog grada Mohača, koji je, kao neutralna točka blizu Baranje, služio za razmjenu pisama, stvari i susrete razdvojenih obitelji i prijatelja. Kroz Mohač su prolazili humanitarni konvoji i privatna korespondencija sve do službene reintegracije 1998. godine.