Željko i Renato Stojanović
31 i 36 godina
«Mi smo Željko i Renato. U Brodu smo od rođenja. Živimo normalno. Mi smo braća. Imamo dobar život. Otac nam je govorio da budemo dobri dečki i da se bavimo sportom. Od oca smo to nasljedili. Od sedme godine se bavimo nogometom. Vidjeli smo da se kroz loptu mogu napraviti čuda. Želimo se boriti da imamo naše igralište gdje možemo nastaviti igrati i ostvariti naše snove. Nogomet je jedina stvar koja čovjeka može promijeniti. Promijenilo nas je jer nas je spojilo s ljudima i ne pravi razliku među ljudima, bio crn ili bijel. Kažu da je naš tata volio samo broj deset, i u Marsoniji čak. Moj sin se zove Cristiano Ronaldo Stojanović, a sin mog brata Lionel Mesi Stojanović. Ljudi uzimaju osobnu i slikaju i ne mogu vjerovati. Novinari su nam nakon tjedan dana došli u kuću i slikali djecu. Ljudi su bili oduševljeni. Nisu bili puno iznenađeni. Govorili su: „Svaka čast!“ Mislimo da smo im na taj način usadili ljubav prema sportu.»
Pehar. Osvojio ga je Željko kao najbolji igrač utakmice na nogometnom prvenstvu. Nogomet je dio obiteljske tradicije. Otac Renata i Željka bio je prvi Rom koji je igrao za NK Marsonia, tadašnji NK BSK.