Branka Tomašević i Dragan Mitrović
29 i 39 godina
«Mi smo Branka i Dragan, živimo u romskom naselju. Zajedno smo petnaest godina, u vanbračnoj zajednici. Bili smo susjedi, pa smo se pomalo upoznali. Okolišali smo, pa smo se vratili nazad jedno drugom. Ja sam ganjao cure dok nju nisam upoznao. Slučajno sam ju pitao da li bi hodala sa mnom, pa je nakon tjedan dana pristala. Htjeli bismo imati obitelj, pogotovo sada kad sam zaposlen.
On je pak bio dobra osoba, radio je, nije lutao, nije se bavio drogom. Htjeli bismo kupiti auto, urediti kuću izvana i iz unutra. Ja bih htjela postati majka, to mi je najbitnije. Rekli su nam doktori da je to božja volja i da je s nama sve u redu. Pokušat ćemo i s umjetnom oplodnjom. Kad uzmem djecu svoje braće i sestara osjećam se malo lakše. Znam se pitati:“Bože, što sam zgriješila?“
Ljudi nam govore da smo nesposobni, nekada nas sprdaju. Na poslu me znaju zezati da kako sam tako nesposoban da imam djecu. Znaju biti i vulgarni. Pitaju nas zašto toliko ulažemo u kuću kada nemamo nikoga da to naslijedi.»
Keramičke figurice Branki Tomašević poklanja suprug Dragan, koji ih, kao djelatnik komunalnog poduzeća, pronalazi odbačene na ulicama Slavonskog Broda. Branka i Dragan žive zajedno 15 godina, nemaju zajedničke djece, razmišljaju o medicinski potpomognutoj oplodnji.